Nikola Tesla nije bio običan naučnik, niti izumitelj u klasičnom smislu. On sebe nije doživljavao kao nekoga ko izmišlja, već kao nekoga ko osluškuje – prirodu, svemir, nevidljive zakone koji su oduvijek tu, a koje je ljudska spoznaja tek trebala da dotakne.

“Moj mozak je samo prijemnik. U svemiru postoji jedno jezgro iz kojeg crpimo znanje, snagu, inspiraciju.” – govorio je Tesla. Vjerovao je da niti jedna ideja ne dolazi “iz glave”, već da ona dolazi iz svemira, kroz tišinu, meditaciju i unutrašnju povezanost s prirodom.

Za njega, priroda nije bila zbir biljaka, životinja i pojava – već živa inteligencija, kosmička cjelina koju treba poštovati, slušati i uskladiti se s njom. Njegovi eksperimenti sa električnom energijom, bežičnim prenosom i rezonancijom nisu bili pokušaji da dominira prirodom, već da radi u skladu s njenim zakonima.

Tesla je često govorio da priroda ne krije tajne – već mi nismo još dovoljno tihi da ih čujemo. Njegov odnos prema svemiru bio je gotovo duhovan. Smatrao je da se sve u svemiru zasniva na vibraciji, energiji i frekvenciji – i da će onaj ko shvati te pojmove moći da otključa mnoge tajne postojanja.

U tom smislu, Tesla nije bio samo naučnik, već i unutrašnji tragač – neko ko je nauku i duhovnost spojio u jedno. Njegovo stvaralaštvo nije bilo plod puke logike, već duboke intuicije i povezanosti sa univerzalnim umom.

Usklađivanje čovjeka s prirodom nije povratak divljini, već povratak ravnoteži.
Onaj koji živi protiv prirode, živi protiv sebe – jer čovjek nije izvan prirode, već njeno najosjetljivije ogledalo.
 Priroda je savršeno uštimani instrument – čovjek, ako želi harmoniju, mora naučiti slušati njene tonove, a ne svirati preko njih.
 U svijetu gdje se sve temelji na vibraciji, najviša mudrost je – uskladiti vlastitu frekvenciju sa ritmom života.
Kada je čovjek u skladu s prirodom, tada su i njegove misli jasnije, a njegovo djelovanje – tiho, ali moćno.
 Ne postoji “tehnologija budućnosti” bez ekologije duha – jer samo onaj ko poštuje prirodu, može učestvovati u svijetu, bez razaranja.

Svijet se ne dijeli, kako mnogi vide, na ljevičare i desničare, na vjernike i nevjernike, već na one dobre, koji žive u skladu s prirodom i zakonima univerzuma, u ljubavi, teže jedinstvu svih dobronamjernih ljudi i one loše, koji eksplatišu i ljude i prirodu,  protive se njenim zakonima, mrze druge i uvijek su skloni podjelama i osvajanjima.

Una familia